Da li je optimalno za održavanje?
Posle primopredaje park više nije samo zelenilo, staze i klupe. JKP Mediana preuzima travnjake sa automatskim zalivanjem od 154 zone (Automatsko zalivanje), retenziju sa gejzirom, pumpama i filterom (Otvorena retenzija, Kvalitet vode) i elektroniku iz svezaka 4 i 5: rasvetu sa 420 svetiljki, za koju nije jasno ni ko je održava (Rasveta), 69 mrežnih zvučnika, LED ekran, rampe, optičku mrežu i nadzorni centar (LED ekran, Nadzorni centar). Svaki od tih sistema ima redovne poslove i delove koji se troše — npr. zimsko pražnjenje zalivanja i fontane, kontrolu vode, baterije neprekidnog napajanja i rezervne delove elektronike posle garantnog roka.
Godišnji trošak struje, vode, servisa, zamena i ljudi nigde nije procenjen; garantni rok za biljke nismo našli. Samo za dežurstvo u nadzornom centru u svako doba potrebno je najmanje pet zaposlenih (Rampe). Dobra praksa je da se pri nabavci računa trošak celog veka opreme: Zakon o javnim nabavkama (čl. 132 i 134) dozvoljava da se ugovor dodeli po trošku životnog ciklusa, koji obuhvata i troškove upotrebe, kao što je potrošnja energije, troškove održavanja i troškove na kraju životnog veka.
Zaključak: najveći dugoročni rizik projekta nije izgradnja nego održavanje. Bez plana i godišnjeg budžeta za održavanje, skuplji sistemi (retenzija, ekran, nadzorni centar, „pametna“ rasveta) mogu posle garantnog roka da prestanu da rade, a park da ostane sa opremom koju niko ne servisira.









